Isključivost kao put za nigdje
Iako se možda na prvi pogled tako ne čini, isključivost u bilo čemu rijetko kada može proći test moralne i logičke argumentacije! Naime, složenost ljudske psihologije i individualnih potreba/sloboda s jedne strane, te društvenih odnosa s druge strane, naprosto je tolika da ne ostavlja prostor za crno-bijeli pogled (ma koliko imali pravo zauzimati određena stajališta) – čini se kako u većini slučajeva postoje sive nijanse pa izuzetak ne bismo trebali praviti ni u našem odnosu prema igrama na sreću; barem je takva perspektiva Casino Hrvatska com.
Nitko razuman ne može poreći postojanje problema ovisnosti o kockanju i sportskom klađenju – no bilo koja zabrana i krajnja isključivost (ma koliko bila utemeljena na dobrim namjerama) teško može ostvariti pozitivne učinke, a može biti (i često jest bila) kontraproduktivna. U tom smislu, možda najbolji primjer promašene isključivosti pokazuje alkoholna prohibicija koja je svojevremeno provedena u SAD-u; tada su ljudi svoje potrebe zadovoljavali na ilegalan način, situacija glede alkoholizma samo je dodatno pogoršana!
Smislena pro-kontra argumentacija
Dakle, isključiva kriminalizacija ne predstavlja rješenje, a ona definitivno nije rješenje u slučaju igara na sreću, koje ipak donose i pozitivne društvene učinke. U konačnici, svi priređivači casino igara i sportskog klađenja (pa tako i oni koji isto organiziraju putem interneta) uplaćuju značajna novčana sredstva u državni proračun – sredstva koja čitava društvena zajednica troši za razvoj kulture, sporta i programe socijalne pomoći. Svaka zabrana bi najgore pogodila upravo brojne korisnike državne potpore, a ljudi bi opet imali neke svoje načine za zabavu kroz kockanje, samo što bi se tada kockanje odvijalo bez ikakve sustavne regulacije.
S druge strane, kockanje doista može imati negativne posljedice na pojedince, obitelji i čitavu zajednicu; npr. istraživanje iz 2020. (provedeno u više europskih zemalja) ukazuje kako je do 2 % onih koji pokazuju ozbiljnu sklonost kockanju, a u pojedinim državama (kao što su npr. Finska i Švicarska) ima čak 3 % onih s problemom patološkog kockanja. Nadalje, posebno osjetljivu skupinu predstavljaju mlađe osobe – prema navedenom anketnom istraživanju, unatoč formalno postavljenim zabranama, čak 22 % mladih potvrđuje iskustvo kockanja u posljednjih godinu dana.
Sustavno rješenje
Isključivost u argumentaciji koja prepoznaje i priznaje isključivo problem ovisnosti (cigarete alkohol, mobiteli…) pretvorila bi državu doslovno u diktaturu koja nadzire i penalizira nečije ‘loše’ navike, kao da građani nisu slobodni i sposobni sami određivati način života. S druge strane, osobni bankroti i ozbiljni poremećaji u ponašanju (krađa, laganje i sl.) doista upućuju na potrebu za pravovremenom reakcijom i liječenjem uslijed ovisnosti o kockanju!
Uz promicanje odgovornog igranja, preventivno treba razvijati svijest o simptomima ovisnosti, ali i podizati razumijevanje načina na koji funkcioniraju casino igre i igre na sreću općenito – drugim riječima: svima treba biti jasno kako ne postoji strategija koja jamči brzu i laku zaradu (postoji samo sreća), kao i da priređivači igara nasreću nisu nikakve humanitarne organizacije; sva casina i kladionice pružaju uslugu zabave po tržišnim načelima!